Sv.Franjo je na početku bio vitez.Gospa je Marija, a ne neka žena. Ističe Božansku ljubav, siromaštvo. Papa šalje Franjevce po Europi da "probude" ljude, vjernike, krščane, svečenike, koji žive u svom malom svijetu, ne brinu ni o čemu.
16.st.kriza Europe-reformacija-sv.Ignacije, sv.Ivan od križa. Pojavio se moderan čovjek koji se prepušta samo zemaljskome. Definitivno odvajanje pape od države; stvaranje sekularne države.
17.st.naglašeno. Čovjek se sve više bavi zemaljskim i dolazi do zaključka da crkva sprečava čovjekovu slobodu. Dolazi do ateizma u srcu krščanstva. Čovjek slobodan, autonoman. Ugrožavanje automne države, društva. Franc.revolucija radikalna kritika svečenstva.
Komunizam-nastao među Hrvatima (Stjepan Radić)-postaviti društvo slobodne hijerahije. Didero, Volter.
Najradikalniji ateizam u Njemačkoj Nietche, Foebam-sve je čovjekova projekcija (krščanstvo)-čovjek ljubi sam sebe i proicira to u ideju Boga-nije loša, ali je nistinita.
Marx-projekcija ugrožava samog čovjeka, zatvara mu oči pred realnošću. "Uzdižemo se prema Bogu, a živimo u siromaštvu." Zapostavili da smo tjelesna bića, sve žrtvujemo radi Boga. Pravo rješenje je u Dioniziju (Nietche)-živi u stalnom ushićenju, moći. Krčanstvo nas čini slabima. Sve kritike moramo ozbiljno uzeti. Krščanstvo koje bi zatvaralo oči pred stvarnosti bilo bi veoma opasno.
Svi teolozi jako ozbiljno uzimali Foebaha, Marxa, a posebno Nitchea. Uzmemo ozbiljno kritiku krščanstva, ali ne slijedimo njegovu misao. "Tko se ponizio želi biti uzvišen." Subtilna kritika lažne poniznosti. Ponizan čovjek je poput crva dok ga se ne zgazi. Problematičan je onaj čovjek koji ima svoje mišljenje. Niče kritizira Marksa, komunizam, antisemitizam. Bori se protiv "tvornice ideala". Stalna kritika vlastitih idola. Čovjek sam u sebi, kritizira samog sebe. Krščani-čovjek se ne mora samo uništiti i samo kritizira. Ničeanski duh, ali veliki iskorak u dijalog.
Zašto treba ukinuti prosjake? Ako mu damo imamo grižnju savjesti, ali i ako ne damo imamo grižnju savjesti-aforizam. Prema pojmu ljubavi veoma kritičan, ne priznaje ju uopće.
Krščanstvo ženskastko, jer su krščani slabi. Dionizam jakost, treba biti jak, ratnik, prihvatiti takav način života, treba biti oštar. Niče nije sposoban za ljubav. Nadčovjek ne treba imati idole. Kirkergrad-nije radikalan mislilac. Sav je u patnji, u agoniji prema Bogu. Čovjek se ne mora uništavati, treba ostati živ u odnosu prema Bogu. Današnje vrijeme s jedne strane u znaku Ničea. Bog je nestao, ostajemo mi.
"Kako je najlakše nekoga razljutiti? Ostaviti ga da čeka." "Molitva ljudima. Oprosti mi moje kreposti." Ponavljanje uvijek istoga. Najvažnija slika. Slika djeteta-vjerovali u Boga da se zna igrati.