Predavanje!

Svatko je od nas originalan, nije ničija kopija. Bog traži jedan osoban, originalan odnos sa svakim od nas. Jači odnos čovjeka i Boga. Taj odnos da da jače svjetlo životu. Svoj izvorni odnos s Bogom. Ljudima potrebno malo više duhovnosti, ali ne znaju što to znači. Racionalizacija života nas vodi prema tome da sve gledamo kroz iskustvo. Već znamo daljnje korake. Polazimo kada tražimo nešto novo, nešto drugačije. Tražimo iskustvo vjere. Vjera je dar od Boga. Bog je zapalio malo svjetlo u našem životu, daruje nam. Plamen ima i svrhu da "zagrije"u hladnom racionalnom svijetu. Kada je biće zagrijano to je onda iskustvo vjere.
Duhovnost kao pojam se javlja tek negdje u 17.st. (Francuska škola). Bilo je i prije, samo različiti pojmovi (askeza, mistika, pobožnost, svetost, savršenstvo).
Askeza-grč.askesis-voljna vježba, fizička, moralna, intelektualna. Odgovor krščana na djelovanje Duha Svetoga preko osobnog truda i vlastite volje.
Mistika-mistikos, mistis-skriveno, prikriveno, sakriveno-2.i 3.st. Tajna ili misterij Isusa koliko god shvatljiv i skriven. Novo shvaćanje koje nas vodi dalje; spoznatljiva, ali ne u potpunosti. Cilj kojem stremimo.
Pobožnost-(Novi Zavjet)-osobina koja je prvenstveno tražena za "pastire"(svečenici), ali i za vjernike. Stav s kojim živimo. Osobina koja čuva čovjeka od nevezanosti za bogastvo. (Timotej) Snaga osobito u vrijeme progonstva (Pavao). Onaj koji živi po onome o čemu Boh govori. Pobožan-onaj čiji život oslikava Božji plan u njemu.
Savršenstvo-cilj krščanskog života. Dostići ono savršenstvo koje Isus od nas traži.
Svetost-oznaka koju pripisujemo samom Bogu. Bog se otkriva kao sve; izvor svetosti, izvor posvećenja. Isus-svetac Božji. U njemu vide osobinu Boga, vide Božansku narav, njegova svetost identična Očevoj. Njegova svetost nije samo njegova, već je poslan na svijet da posveti sve ljude. Krštenjem postajemo dio Krista, postajemo sjedinjeni. SVETOST-ZAJEDNIŠTVO S BOGOM U LJUBAVI. Samo Krist je u potpunosti svet.
Duhovnost-uključuje odricanje, vodi prema kušanju iskustva Boga, zahtjeva srce ispunjeno pobožnošću, vodi savršenstvu i u konačnici pravi kvalitetan skok ka kvalitetnijem življenju i djelovanju (svetost).

KOMUNIKACIJA BOŽANSKOG NADNARAVNOG ŽIVOTA

Kršč.duhovnost je prije svega iskustvo komunikacije nas i Boga. Prije naše komunikacije, Bog je započeo. Bog je već u sebi komunikacija. Ono što u sebi posjeduje On dalje širi. Promatranje onog što se događa u Presvetom Trojstvu i primjeniti u vlastitom životu.
Misterij 3 Božanske osobe
Bog prvi inicira dijalog; aktivno sudjelovanje čovjeka, prihvaćanje aktivno s njegove strane. Komunikacija ljubavi.
Duhovni život-iskustvo komunikacije.
Savez Božji-rađa se iz Božje inicijative koju prepoznajemo razmatrajući onoga što je Bog sam sebi.
Osoba Oca-Bog se misteriozno objavljuje kao aps.transedentni Bog i za onoga tko Ga želi upoznati, On je uvijek iznad svake naše zamisli. Bog je takav da se ništa iznad Njega ne može zamisliti (sv.Anselmo). bog je apsolutno, u oblacima, sakriven. Mojsije se penje na Sinaj, a oblak se spušta iz kojeg Bog govori. Bog je stvoritelj koji je neshvatljiv. On rađa, On stvara. On je Otac. Ne umanjuje Njegovu neshvatljivost, već naglašava da je Bog osoba Oca; On je u sebi plodan, On je živ, životan. Bog je transedetni stvoritelj. Svaki život se tvori od Njega. Otac je izvor svakog života. Kao što Otac ima život u sebi tako je i Sin dao da ima život u sebi. Misterij života-misterij Sv.Trojstva. Život u sebi nema potpunu snagu ako ne traži da se prenese. Otac je savršeno prenio život na Sina. Kristocentrična-Krist u središtu-duhovnost krščanstva. Sin je poslan da dariva život.
Osoba Sina-početak Ivanovog evanđelja-"U početku bijaše Riječ...". Riječ se rađa iz krila Očeva (Riječ=Sin (Krist)). Nešto što nije nastalo u vremenu već postoji od početka. Potpuno oslikan u Riječi, bez Krista ništa ne postoji, On daje život. Boga nitko nikada ne vidi; transcetni postaje imanentni Bog-onaj koji se nastanio među nama. Mi ne možemo spoznati Boga bez Riječi koja se nastanila među nama. Ukratko sažeto cijelo Sveto Pismo-Ivan 1-18. Tko je ustvari Sin? Put, Istina i Život-tako Isus sebe definira. Bog se spustio među nas da bude Emanuel (Bog s nama).
Put-Krist je put po kojem se Bog sputio među nas, put koji spaja Boga i nas; put po kojem spoznajemo Boga; On nas vodi do Oca.
Napast između starijeg i mlađeg sina-Novi Zavjet. Jedini put kojeg Bog pravi prema čovjeku.
Istina-Riječ postala tijelom (nije ostala prazna Riječ); Ona je postala istinita. Božja istina po samome sebi. Isus-Hram kojeg je Bog sazidao. Istina o Bogu koji je ljubav. Temeljna najjasnija definicija o Bogu. Dariva se ljubav do kraja do smrti. Teologija križa, teologija ljubavi. Otac je izvor života koji po Sinu stvara, rađa; bez njega ne postane ništa. Govoriti o duhovnom životu ne možemo bez Onoga tko je živ među nama. Bez Njega nema života.
Tajna života-tajna uskrsnuća-Kristova, pa i života. Krist je potpuno razotkrio svog Oca. Onaj tko vidi Krista, vidio je i Oca. Spoznaja slave Božje sja sa Kristova lica. Konačni cilj da postanemo sinovi u Sinu, postajemo djeca Božja. Krštenje percipirano kao primanje novog života. Snažno povezivanje s Kristom. Tajna euharistije-primamo Ga, ne gubi se u nama.
Osoba Duha Svetoga-misterij, povijesna misija Krista je za ljude vidljiva. Misija Duha Svetog nije vidljiva, ali je sjedinjenja u Kristovoj misiji. Duh nam daje da iskustvo bude trajno, nadilazi povijesnu graničenost. Inzistira se na nutarnjem djelovanju. Misija Duha Svetog bitno nevidljiva, stvarna je, egzistencijalna, životna. Da postanemo sinovi Oca nebeskog; Duh u nama čini preobrazbu. Izričaj ljubavi Oca i Sina-potpuno sjedinjenje s Bogom-cilj Duha Svetog.

KOMUNIKACIJA LJUBAVI-KOMUNIKACIJA ŽIVOTA. Presveto Trojstvo-izvor života koji se širi.
Duhovno iskustvo-iskustvo susreta s Kristom.
1) Iskustvo dijaloga u dvoje
2) Iskustvo susreta s Kristom
3) Iskustvo spasenjskog djelovanja
4) Iskustvo življenja u crkvi, zajednici
5) Iskustvo otvorenosti prema budućem, budućnosti

1) Iskustvo dijaloga u dvoje
Nitko ne može živjeti sam za sebe. Susreti nas otvaraju prema drugima, ali nas znaju i zatvoriti. Svaki suret je rizik. Susreti se vrednuju po onome što oni donesu. Nisu svi susreti taki važni, ni duboki. Neki susreti bitno određuju naš život. Susreti se ostvaruju kroz dijalog.
1. korak-biti između-relacija najmanje otvorena za dijalog, ja sam između, ali me ništa oko ne zanima.
2. korak-biti s-osjećati da sam s nekim uspostavio verbalne ili neverbalne komunikacije, postoji neka povezanost, njime se postaje uvjetovan, ovisan o Bogu.
3. korak-biti za-čovjek s kojim živim nije mi stranac, gradim odnos ovisnosti, poslan za njega, živim za njega; ljudi da osjete da je Bog za njih Bog.
4. korak-biti u-biti potpuno sjedinjen; najuzvišeniji oblik susreta.

Bog sebe definira kao Bog s nama. Riječ je došla među nas da uspostavi dijalog s nama. Kroz svoj život dočarava da je došao da bude s nama. Po Kristovoj smrti se potpuno sjedinjujemo s Bogom.

2) Iskustvo susreta s Kristom
Susret s Kristom koji se događa spasenjem u crkvi primanjem Njegovog tijela.
1. postao čovjekom
2. susreo se s čovjekom
3. da budemo potpuno u Bogu-cilj

3) Iskustvo spasenjskog djelovanja
Krščansko iskustvo je djelo spasenja. Sa sobom nosi novi oblik života. Da bi se došlo do spasenja, Isus poziva učenike (svi mi), On želi da prođemo Njegovu školu. Došao među nas da bi bio s nama. Od učenika traži da bi bili s Njim, poziva ih u školu da ih odgoji za život kojim On živi. Biti s Isusom, nasljedovati Ga.
Učenik se ne smije zadovoljiti s tim da čuje Njegovu poruku, već treba uzeti svoj križ i slijediti Ga. Da podijeli s učenicima svoju intimu, da ga nasljeduju u tome. "Učitelju gdje stanuješ?" Preuzeti na sebe nesigurnost-biti učenik. Da podijele Njegovu sudbinu, spremnost nasljedovati Ga u muci i smrti.
Želja je da se Kristov život nastavi u životu učenika. Krist zaživi u nama-cilj krščanskog života. Ne crtamo put, već idemo za onim koji je stvorio taj put.
"Ako ne postanete kao djeca, nečete ući u Kraljevstvo nebesko." Dijete je otvoreno prema budućem. Nije rast prema gore, već prema dolje. Svi moraju učiti od djeteta. Djete je spremno prihvatiti ljubav, ne mora zaslužiti roditeljsku ljubav. Biti otvoren za Božju ljubav, da dopustimo da nas ljubi iako to nismo zaslužili. Nije to u vama zapisano, to morate postati. Kristov učeniko da bi iskusio spasenje da bi se obratio.
Snaga u slabosti. Kada smo previše jaki, netrebamo Boga. Tek kad priznajemo svoju slabost, stvaramo put Bogu.

4) Iskustvo življenja u crkvi, zajednici
Cilj je da imamo savršeno zdravlje u Bogu. Biti potpuno zdrav u Bogu. Spasenje nije naša zasluga već put Božjeg darivanja gdje on počinje komunikaciju s nama. Počinje u crkvi (zajednica pozvanih). Tko je to crkva? Zajednica onih koji misle kao Krist. "Kristova misao neka se nastani u vama." Iz misli se javljaju želje, da žele isto što i Krist. Zajedništvo nade. Želja, nada, iščekivanje da bude jednako u njegovim nadama. Zajednica onih koji ljube kao Krist (riječi, djelom, istinom). Biti spremni dati i život. Maksima, ideal Kristova ljubav. Ljubav je snaga koja okuplja. Stvara se jedno zajedništvo. Zajednicu koja taži da poput Krista trpi i ispašta (pokore i trpljenja). Oni koji se trude da proslave Boga-apostoli, najavljuju, navještaju. Zajednica onih koji zahvaljuju. Euharistija zahvaljivanje Bogu. Gdje nedostaje jedan od elemenata ne možemo govoriti o Kristovoj crkvi. Sve je ovo zajedništvo vjere. Crkva je zajednica vjernika. Zajedništvo bogato nadom, krščanin je čovjek koji se nada. Neda je duhovno pohranjena u srcima ljudi.ona mora biti pohranjena u srcima ljudi. Ona mora biti proširena dalje. Vrhunac u liturgijskom slavlju-duhovnost doživljaja. Liturgija-slušanje Božje riječi, slavljenje sakramenata i djelovanje Duha Svetoga. U liturgiji riječ Božja postaje živa. Bog komunicira s nama po Riječi. Bog želi da njegova Riječ duboko zahvati. Liturgija je uvijek molitva.
Sakrament-znak i sredstvo Božjeg spasenja; dovodi nas do potpunog jedinstva s Bogom. Sveto Pismo-nadahnuta riječ Duhom Svetim. Sakrament ostaje prazna riječ ako ne djeluje Duh Sveti. Bez Riječi nema sakramenata. Otajstvo zajedništva čovjeka i Boga-sakrament euharistije-vrhunac krščanske molitve. Iskustvo koje se temeljno živi kroz euharistiju. Euharistija nas šalje da radost nosimo dalje.

Iskustvo krščanske molitve
Molitva-razgovor s Bogom. Ljudi imaju potrebu razgovarati s onim čija su slika. Prije svega govor Božji. Bog prvi govori, prvi progovara. Današnji čovjek izgubio smisao za molitvu jer je "zatvorio uho". Prije svega valja Njega čuti. Molitva uvijek pretpostavlja osobnog Boga. Nije vjernik onaj koji vjeruje da Bog postoji. Krščanska molitva je prije svega molitva zajednice. Moliti može onaj tko doživljava drugoga kao svoga, kao brata. Vjerovati da su svi ljudi brača-preduvjet. Bitno molitva djece koja su povezana-krščanska molitva. Osobna molitva za krščane nije tek jedna od mogućnosti. Prvi korak u molitvi je pronalaženje sebe. Javlja se svjest da smo nesavršeni, javlja se nelagoda. Nitko nije svet nitko nije savršen. Svjest o Božjoj prisutnosti stavlja ga u središte i promatra aktivno. Svjest o Bogu koja nadilazi moju nesavršenost. Iz toga se rađa osjećaj nepovjerenja. Božja savršenost za mene spas. Bog je konkretno dobar za mene. Ako nemam sliku dobroga Boga, onda ni moja slika ne može biti krščanska molitva.
Bog kažnjava onog koji čini zlo. Bog nije onaj koji kažnjava, On je dobar Otac. Poznali smo ono što je loše u nama da bi nam mogao pomoći. Naša potreba da izrazimo riječima: Bože, učini mene takvim. On želi da budemo što sličniji njemu. Gospodine, nauči me ljubiti kao što si to ti činio, praštati.
Oblikovanje doživljaja u riječi-govor riječima Riječi.
Molitva i osjećaji-postoje osjećaji koji nas potiču na molitvu i postoje osjećaji koji na koče na molitvu.
Negativni osjećaji-strah za dragu osobu (potiče nas da se spustimo u svoje biće i da preporučimo onoga koga volimo). Tjeskoba-duševno stanje. Osjećaj brige i žalosti.
Nema automatske povezanosti između molitve i ovih osjećaja. Potrebna misao na Boga. Između osjećaja i molitve posrednik je misao na Boga.
Pozitivni osjećaji-osjećaj radosti oproštenja (kad mi Bog nešto veliko oprosti-ispovjed). Potrebna misao na Boga da poveže osjećaje i molitvu.
Negativni osjećaji koji nas koče-netko me uvrijedio i nemam snage oprostiti-napraviti red u svojoj nutrini. U kajanju tražimo pomirenje.




OVO ĆE SE JOŠ NASTAVITI!