Predavanje!

Fundamentalna + dogmatska-sustavna teologija. U počecima je postojala samo jedna teologija, u sebi sadržavala samo fundamentalnu teologiju. Dogma (grč.pravilo, načelo, norma).teologija kao takva se mora baviti dogmama. Dogmatska-teologija svih teologija. Teologija presvetog trojstva-trinitarna. Teologija o Isusu Kristu-Kristologija. Kristologija-jako vezana crkva-Krist utemeljio crkvu-prematologija, estalogija.
Usmjereni smo prema Bogu-prema nebu-eshatologija (znanost o posljednjim stvarima). Fundamentalna-ono što vjeruje nije u suprotnosti s razumom. Prvi oblik fundamentalne teologije-objava kao takva. Drugi-vjera. Vjera i dogme nisu protiv razuma. Pastoralna teologija-pastoral u župi-sve proizlazi iz dogmatske teologije. U središtu dogmatske teologije je Trojstvo i Kristologija. Bitan teolog-dogmatičar koji se bavio trojstvom i utjelovljenjem.

Pitanje o vjeri u trojedinog Boga
Kakavi to Bog mogao biti da se može objaviti u povijesti. Definitivne objave Boga u povijesti jest vjera u trojedinog Boga. Tu se može vidjeti sva revolucija krščanske misli. Svi grčki filozofi tumače Boga kao jednoga. Na vrhu svih bića nalazi se jedno počelo i Bog kao jedan. Može li se Bog definitivno objaviti? Bog koji bi objavljivao sam sebe mora se objaviti nekome drugome i time bi postao nesavršen. Jesu li grč.filozofi govorili o Bogu koji ljubi i Boga kao ljubav-nisu. Bog koji bi ljubio, bio bi izvan sebe-Bog ne ljubi. Može li Bog biti u odnosu? Ne, tada bi opet bio izvan sebe, nebi bio savršen. Samo smo mi u odnosu prema Bogu, mi trebamo ljubiti. Bog da bi se objavio, mora već u sebi biti objava-to je Otac, Sin i Duh Sveti. Može se objaviti jer je u sebi već objavljen. A odakle svijet? Kako to da se svijet pojavio? Svijet je dobar, ali ne znamo zašto se pojavio. Bog nije u odnosu na svijet, nije izašao iz svijeta.
Mogu se slobodno ophoditi sa svojom stvarnošću.
Savršen osjećaj slobode koji je krščanstvo donijelo. Vjernici Islama nemaju lakoću opstojnosti. Ne smije Bog ljubiti. Trebamo se prema Bogu staviti u stav poslušnosti.
Krščanska dobrota je slobodna dobrota,; kod Grka je to nužna sloboda.
Temeljna teza, vjera u trojedinog Boga. Slobodni Bogovi-kao takvi nezna se razlog njihove opstojnosti. Taj odnos između njih i nas nije jasan. Iznad njih je vrhovni Bog-sudbina.
Iz nekakvog kaosa Bogovi proizlaze, nastaju.
Krščanstvo-Bog u odnosu sa čovjekom, svjetom i definitno ljubav. Samo objava Boga-krščanstvo. Islam-On sebe ne objavljuje.
Bog u sebi jest riječ i ljubav. Bog kada se objavljuje, mora se objaviti u nečemu što razumijemo, mora se nužno objaviti u riječi. Riječ mora biti Božanska. Pojam Božje samoobjave mora uključivati riječ u njemu samome. Božja objava u riječi mora biti slobodna. Riječ mora biti u samog Boga. Da bi mogao kao čovjek prihvatiti Božju riječ kao takvu, potrebno ju je primiti na Božanski način. Potrebno je primiti Njegovu svjetlost, a to je ljubav, Duh Dveti. Bez njega nebi mogli prihvačati Božju objavu kao Božju objavu. Tek u ljubavi koja je Duh Sveti mogu razumjeti Božju riječ. Božja objava mora imati dva aspekta, riječ i Duh Sveti.
Bog se uvijek objavljuje na dva načina, kroz riječ i kroz Duha Svetog. Ljubav-izači iz sebe, zaboraviti svoje subjektivno mišljenje. Onaj koji vjeruje u Isusa, mora se nužno baviti spoznajom. Nije dovoljna ljubav. Moralni život ne funkcionira spoznajom. Pojam definitne objave predstavlja savršeno jedinstvo između Boga i čovjeka; pretpostavlja Kristologiju. Mora postojati riječ, mora postojati Duh Sveti. Mora biti čovjek, kada nebi bio, nebi znao primiti objavu.
Isus Krist-pravi čovjek i pravi Bog (451.godina Kalcedon)-dogma da je Isus pravi čovjek i pravi Bog- hipostatska unija-hipostas-osoba. U Isusu su božanska i ljudska narav ujedinjena u hipostas i druge Božanske osobe.
Sabor je nastao zbog silnih rasprava i hereza koje su se pojavile. Ne pomiješane, ne podijeljene-ljudska i duhovna narav.
Comunicatio idionatum.
Mi nismo Bog i čovjek u smislu da se mješamo, već komuniciramo.
U Isusu postoji ljudska narav, ne pomiješana, ne podijeljena, komuniciraju. Kad Isus nebi bio Bog, On se nebi objavio. Objava je završena, ona je definitivna. Nema ponavljanja.
2.teza nužno mora uključivati Riječ, Sina i Duha Svetoga.
3.teza Kristološka-pojam objave.

KRISTOLOGIJA
Da li Novi Zavjet govori o tome? Filozofska promišljanja u skladu s Novim Zavjetom; Isus je odrastao u židovskoj kulturi, religiji. Cjelokupno sveto pismo je nadahnuto. U samim počecima židovskog naroda, pojam za Boga El-vrhovni Bog, temeljni, osobni-trasedentni Bog, osobni Bog-izraelski narod. S Mojsijem dolazi bitne prekretnice ili do novoga pimanja Boga-Jahve (osoba, osobnost, kretanje, sveprisutnost)-Bog koji je radikalno transedetan, osobni Bog. On sam sebe objavljuje, sam sebi daje ime (Ja sam koji jesam). Bog se ne definira niti jednim Bogom, niti jednom stvarnošću. Radikalna kritika svih Bogova. Bog objavljujući svoje ime objavljuje imanenciju i prisutnost. Imenovati se, znaži stupiti u odnos. Očituje se transedentin i stupa u kontakt s nama. Temelj krščanske teologije. Jahve je jedan Bog, a svi ostali Bogovi su ništa. Zazivati Boga, znači stupiti u odnos s Njim. Svaka molitva započeti sa zahvalnošću (-|HVH tetragram).
U kasnom srednjem vijeku-treba treba umetnuti samoglasnike (APONAI) a-o-a Jehova.
Bog je radikalno drugačiji, ne smije ga izgovarati, a trebam vjerovati u Njega.
Židovstvo radikalno prožeto transedencijom. Potrebno je sve očistiti (sve bogove) da se čisto može Bog objaviti. Posebno čisti prostor (Marija)-Bog dolazi. Bez židovstva krščanstvo je neshvatljivo. Krščanstvo počiva na židovkoj religiji. Živimo u židovskoj paradigmi (ne postoji više Bogom dana religija). Bog Otac-Abba-"tatice"

NOVI ZAVJET-SHVAĆANJE BOGA U NOVOM ZAVJETU
Zašto je Bog Otac? Pojam muškog atributa lakše izražava transedenciju. Crkva-ženski atributi. Poseban odnos Kristov prema Ocu kada čitamo Novi Zavjet-govori Moj Otac, a apostolima Vaš Otac; jedini moli Oče Moj. Kroz različita događanja možemo isčitati poseban odnos između Oca i Isusa.
Isusovo tumačenje zakona Mojsijeva. Novi Zavjet tumači Krista kao posebnoga. Krist oslobađa od grijeha. Nije problem što je Krist izgonio zloduhe, već zato što je Bog koji izgoni (u Božje ime)-pravi Bog i pravi čovjek. Čuda se zbivaju s posebnim autoritetom. Koristiti starozavjetne metafore koje se koriste samo za Boga (pastir, zaručnik), mudrost. Božanstvo Isusa se može upotrijebiti izrazom Sin Čovječji. Niti jedan prorok nije nastupio kao Isus. Isus Krist je pravi Bog i pravi čovjek.

Jedinstvo Boga i čovjeka. Isus Krist prožet Duhom Svetim u odnosu prema Ocu. Tako se definira njegov identitet.
Pjesma nad pjesmama-osnovno djelo za razumjevanje Boga i duše crkve. Četiri Božja poljupca (Bernard teologija). Potrebno se zaprljati, doći zaručniku koji će noge oprati. Novi zavjet je nezamisliv bez Staroga. Stari zavjet objava samog Boga, židovski narod, izabrani narod. Teologija je nezamisliva bez Starog zavjeta. Spisi koji pripremaju za Isusa Krista. Slika Boga u SZ, savršena priprema za Novi zavjet. Kako se shvaća Bog u Novom zavjetu. U Isusu Kristu Bog sam objavljen. Krist, njegov identitet se definira njegovim odnosom prema Ocu. Posebna intimnost odnosa Krista i Oca. Ističe se Božanstvo Isusa Krista. Nitko se do tada nije usudio govoriti da je pastir. Pojam poslanja-poseban odnos Krista prema Ocu, poslanik Oca. Krist proizlazi od Oca, poslan da navješta Božju riječ. Postoji određeni trenutak kada Bog šalje proroka da propovijeda Božju riječ (stari zavjet).
Početak nije s krštenjem, već od samog rođenja. Zašto se Isus krstio? Zato što je htio pokazati ono što On u sebi već živi. Ustrajanje na novi život.
Pojam poslanja nam pokazuje Božanstvo Isusa Krista. Crkva mora biti poslana (djela apostolska izvještavaju o misijskim djelovanjima). Akt po kojem Krist opstoji kao ljudska osoba je druga Božanska osoba. HIPOSTAZA-Božanska i ljudska narav-Sin Božji-Isus Krist
Ljudska narav i čin po kojem mi opstojimo nije identičan sa samim Bogom i našim bitkom. Postoji razlika između Boga i ljudi. Ja sam polazno krhko biće, ne isrpljujem bitak. Dolazi bitak, pa onda Bog. Razmišljam o sebi na temelju sebe samoga, nastojim se uzdići prema samom bitku.
Duh Sveti-duh koji počiva na Isusu Kristu, onaj koji priopčava Isusu Očevu volju. Krist uvijek u odnosu prema Ocu. Trinitarna struktura, koja nam pokazuje da je Isus sam Bog. Sve što je bilo zapisano u NZ bilo je zapisano u duhu uskrsnuća. Uskrsnuće temeljni događaj krščanske vjere. Otac u Duhu Svetom uskrsava Isusa Krista. Potvrđuje se definitivno jedinstvo između Boga Oca i Isusa Krista.
Sin čovječji-jedini pojam koji Isus koristi za sebe. Krist je taj koji nas oslobađa. Kad govorimo o Kristu ne možemo da ne govorimo o Duhu Svetom.
Duhovno ne raspoložen, prazan. Potreban je Duh za objavu, raspoznavati Riječ. Potreban je Duh koji uvodi u značenje teksta. Duh mora prvo doći, pripremiti teren. Srž cjelokupne vjere-Presveto Trojstvo.
Problemi nastaju u 2.st.,kad se crkva počinje širiti rimskim i grčkim prostorima. Na koji način Otac, Sin i Duh Sveti nisu protiv monoteizma. Pojavljuju se hereze. Postoji samo jedan Bog (Sin i Duh nisu Bog), tri su Boga. Najveća kriza prve crkve (4.st.) da Isus nije Bog. Duh Sveti je uvijek vodio crkvu u svim krizama.
NZ razvija trinitarnu vjeru. U 2. i 3. stoljeću se pojavljuju hereze i misli koje su u suprotnosti s krščanstvom.
1) Gnosticizam.hereza 2.st., pretpostavlja utjecaj grčke filozofije. Svijet je taman, djelo zlog Boga demona; treba svijet napustiti. Marcion, Valentin-SZ kao djelo sotone jedino što nas može izvući iz tog tamnog svijeta je spasitelj (za kršćanske gnostike Isus Krist). Ireney Lyonski-suprostavlja se; Bog je isti Bog koji se stvorio svijet i koji nas je otkupio. Pravi kršćani su vezani uz određene zajednice, biskupe (Rim, Antiohija, Aleksandrija). Crkva se temelji na apostolskom nasljeđu. Zajedništvo svih biskupa i rimske crkve.
2) Sabelijanizam (modalizam)-Sabelije (svečenika)-3.st.-da bi pokazao krščanima i poganima da smo monoteisti. Otac, Sin i Duh Sveti su samo simboli. Na križu je patio i Otac. Postoji samo jedan Bog, sve ostalo su maske.
3) Triteizam-Otac, Sin i Duh Sveti poput tri Boga-hipostaza (osoba). Otac, Sin i Duh Sveti su tri hipostaze. Prosopon (osoba)-maska-osoba koja je u odnosu prema drugima. Ne toliko problematično kao arijanizam.

4) Arijanizam-Arije-veliki propovjednik i teolog; svečenik iz Aleksandrije u Egiptu-Isus Krist nije Bog, već najsavršenije prvo biće. Dolazi u sukob sa biskupom Dionizijom. Protjeruju ga. 321. i 322. godina. Počinje veliki sukob i prijepor na istoku. Aleksandrija-veliko teološko središte. Crkva dobiva slobodu s Konstantinom. Nakon što su završili progoni, nastaje najveća kriza u crkvi. Sabor u Niceji-325. okuplja ondašnje biskupe (oko 200 biskupa sa svih strana). Odlučno donosi odluku o odbacivanju Arija i donosi Vjerovanje. HOMOUSIOS (istobitan)-Isus Krist je iste biti s Ocem, rođen je, nije stvoren. Prvi temeljni sabor naše vjere. Arije je bio bibličar, ali je zastupao filozofske stavove. Pokazuje se opasnost filozofije koja se želi nametnuti krščanstvu. Nakon smrti Konstatina, arijanizam još jača. U jednom trenutku, biskupi s istoka uspjevaju nametnuti arijanizam. Sv.Atanazije, đakon odlučno stao na stranu Niceje. Posebno u našim krajevima, iz Sirmiuma, biskup Valent iz Murse, iz Beograda, Geminije snažno utjecati na rimskog cara i uspjeli nametnuti arijanizam. 357. u Sirmiumu sabor-Valent uspjeva nagovoriti sve da potpišu njegovu vjeru, Niceja se odbacuje i zabranjuje se homousios. 358. sabor u Sirmiumu mjenja situaciju-HOMOJUSIOS (slično bitan). Bazilije iz Ancire (Ankara)-pravi se kompromis, Niceja se prihvača djelomično. 359. opet sinoda Sirmium HOMOIOS (sličan)-datirani sabor (svibanj). Carigrad 381. sabor-potvrđuje se Nicaja, definitivno se odbacuje arijanizam. 380. Teodozije prograšava Niceju za obavezno. Nije protiv Biblije. U Bogu postoji samo jedna narav USIA i tri hipostaze. Ista je narav, oni su odnosu sa sobom.
Zapad-postoje tres persone (latinski); una substancia-tres persona (jedna narav, tri Božanske osobe). Važan je sabor u Carigradu zato što je potvrdio Božanstvo Duha Svetog.
Bez tih ranih teologa, nebi imali Sveto pismo. Bez prvih teologa nebi bilo Svetog pisma kakvog mi znamo. Da nije bilo crkvenih otaca nebi bilo vjeroispovjesti, a nebi bilo ni liturgije. Crkveni oci-od 2.st. do 7.-8- st. (1000.god ) teolozi. Tvorci kanona Novog Zavjeta. Bez njih crkva nebi bila crkva.
Dva temeljna sabora važana za krščanstvo. Sinode u Toledu (Španjolska)-dodaje se dodatak "od Sina" (...i u Duha Svetog koji izlazi od Oca i od Sina)-zbog jakog djelovanja arijanizma.
Zašto Rim nije to odmah prihavti? Razlog, politički kralj je htio da svi to prihvate, a ne samo Španjolska. Od 10.st. prisutan u Rimu i ulazi u upotrebu do dan danas.
Ne protiv istoka, ne protiv pravoslavlja, već radi vlastite sigurnosti.
Unatoč raznim herezama, crkva je sačuvala pravovjerje. Bog je svojim tijelom posvetio svako tijelo.
1) 325.-Niceja-Arijanizam
2) 381.-Carigrad
3) 431.-Efez-Blažena Djevica Marija Bogorodica
4) 451.-Kalcedon-dvije su naravi u Kristu, Božanska i ljudska, ne pomiješane
4 OSNOVNA SABORA
Heretik ukoliko se odbacuju. Cijela duhovnost počiva na ovome. Bit dogmatske teologije.